Rječnik češko-hrvatskih homonimaSlovník česko-chorvatských homonym
Prof. Zdenko Križan
Prilog poznavanju razlika između češkog i hrvatskog jezika
– Rječnik češko-hrvatskih homonima –
Uvodne napomene
Događa se da u razgovoru Čeha s Hrvatom do nesporazuma dovode riječi koje u ova dva jezika glase jednako, ali imaju različito značenje. Zato smatram korisnim takve riječi – češko-hrvatske homonime – svrstati u tablice i navesti što znače u češkom, a što u hrvatskom jeziku. Vidi Primjere I.
Riječi o kojima se radi u ovim tablicama često se u češkom i hrvatskom jeziku izgovaraju različito. U češkom je naglasak uvijek na prvom slogu, a u hrvatskom to nije tako. Nadalje, u jednom se jeziku pojedini samoglasnici izgovaraju dugo, u drugom kratko; npr. riječ čislo se u hrvatskom jeziku izgovara kratko, a u češkom ima dugo í – číslo. U češkom se pismu dužina samoglasnika označava znakom ´ (crticom) ili ° (kružićem), dok se u hrvatskom dužina ne označava.
Ne bi bilo ispravno u rječnik uvrstiti samo riječi koje se u oba jezika pišu sasvim jednako. Kad bi se tako učinilo, broj riječi bio bi veoma smanjen i nedostajale bi mnoge koje u razgovoru mogu biti razlog nesporazumu.
Širi pristup uvrštavanju riječi ima nekoliko prednosti. Nekoje se riječi doduše ne pišu sasvim jednako, ali se u govoru jedva može primijetiti neka razlika; vidi Primjere II. U hrvatskom jeziku ne postoje suglasnici ď, ť, ř i ch, a u češkom opet ne postoje ć, dž, đ i lj. Sigurno bi bila velika pogreška izostaviti riječi u kojima se nalaze ta slova; vidi Primjere III. U češkom se jeziku razlikuje meki i tvrdi i (i i y), dok je u hrvatskom samo jedno i; vidi Primjere IV.
Kada se dvije riječi razlikuju samo time što je na istom mjestu u jednoj meki i, a u drugoj tvrdi y, ova druga je uvrštena neposredno ispod prve bez obzira na to, što bi po abecednom redu između njih spadale još neke riječi, npr.
ne: bít, bořit, buk, být
nego: bít, být, bořit, buk.